Uskotračna pruga Šumber–Plomin Porat, izgrađena 1925. godine, predstavljala je jedan od važnijih infrastrukturnih projekata na Labinštini tijekom razdoblja intenzivne eksploatacije boksita između dva svjetska rata, dok je područje bilo pod talijanskom upravom. Pruga je svečano otvorena za promet 20. srpnja 1925. godine. Ulaganje je osiguralo dioničarsko društvo za eksploataciju i obradu boksita iz Trsta, dok je radove izvodila tršćanska tvrtka Grebatz Forti. U to vrijeme, boksit na Labinštini eksploatirala je tvrtka Aluminium iz Trsta. Ovi podaci govore o važnosti boksitne industrije za gospodarski razvoj Labinštine u prvoj polovici 20. stoljeća. Izgradnja pruge, financirana od strane tršćanskih ulagača, ističe ključnu ulogu koju su strani investitori igrali u regionalnom razvoju. Također, navedeni podaci govore nam o povezanosti između industrije i infrastrukture, jer je pruga bila neophodna za transport boksita, što je bilo ključno za lokalnu ekonomiju. Sve to svjedoči o intenzivnoj industrijalizaciji regije, vođenoj interesima boksitne industrije, osobito tršćanskih tvrtki.
Glavna prednost uskotračnih pruga je njihova manja cijena izgradnje i održavanja u usporedbi sa standardnim prugama, što ih čini pogodnima za područja s teškim terenom, poput planina, uskih dolina ili rudarskih regija. Uskotračne pruge često se koriste u industriji, rudnicima i šumama, gdje su potrebe za transportom specifične, a standardne pruge ne bi bile ekonomski isplative. Tijekom 19. i 20. stoljeća uskotračne pruge bile su ključne u povezivanju udaljenih i nepristupačnih područja te su često služile za transport robe, poput ruda i drva, kao i za lokalni putnički promet.
Ova boksitna pruga, dužine približno 15 kilometara, bila je od velike važnosti za prijevoz boksita iz bogatih nalazišta smještenih u okolici Vetve, Svetog Martina i Šumbera prema obali, gdje se ruda ukrcavala za daljnji transport morskim putem.
Polazna točka pruge nalazila se u dijelu Šumbera poznatom kao Martinačić, odakle je pruga prolazila kroz Stepčići i završavala u Plominskom zaljevu, točnije u Plomin Poratu. Ovdje se boksit ukrcavao na brodove i transportirao do talijanskih rafinerija, gdje se dalje obrađivao. Ova pruga je predstavljala vitalnu vezu između rudarskih krajeva i morskih ruta, omogućujući efikasan transport teške rude kroz brdoviti teren Istre.
Pruga je bila uskotračna, što znači da je širina kolosijeka bila manja od standardne širine (koja je obično 1435 mm). Uskotračne pruge u to vrijeme često su imale širinu između 600 mm i 1000 mm. Takva konfiguracija omogućavala je lakše savladavanje uskih i zavojitih staza kroz brdovit teren, kao što je slučaj s ovim dijelom Istre.
Uskotračne pruge, poput ove, bile su uobičajene u prvoj polovici 20. stoljeća jer su omogućavale izgradnju željezničkih linija u zahtjevnim geografskim uvjetima, uz relativno niske troškove. Širina kolosijeka ove pruge bila je manja od standardne, što je omogućavalo lakše prilagođavanje vijugavim i strmim terenima Labinštine.
Nakon Drugog svjetskog rata, promjene državnih granica i ekonomskih prioriteta dovele su do pada važnosti eksploatacije boksita na ovom području. Posljedično, uskotračna pruga Šumber-Plomin Porat izgubila je svoj strateški značaj. Demontaža pruge i popratne infrastrukture započela je ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, a s vremenom su i posljednji tragovi ove pruge nestali iz krajolika.
Iako danas fizičkih ostataka pruge gotovo i nema, ona ostaje važan dio lokalne povijesti i sjećanja stanovnika. Pristan u Plominskom zaljevu još uvijek podsjeća na to doba, dok je sama pruga postala dijelom bogate industrijske baštine Labinštine, svjedočanstvo vremena kada je ovaj kraj bio jedno od najvažnijih rudarskih područja u regiji.
Potez pruge jako je atraktivan krajobrazno. Na području gdje je kretala pruga danas se smjestila Farma Drijade koja posebno pazi na očuvanje krškog terena koji je okružuje. Stazom se mogu vidjeti usjeci u stijenama kuda je pruga prolazila, nasipani dijelovi gdje su kamenja gotovo besprijekorno naslagana te velik broj prirodnih skulptura od stijena koje ovo područje čine posebnim.